GORAN TKALČEC
tajnik RK Viro Virovitica
 

Tko je Goran Tkalčec i kako ste došli u RK Viro Virovitica? Rođen sam u Virovitici, 10.03.1981. Đačić prvačić postajem sa 6 godina u Osnovnoj školi Vladimira Nazora, a na rukomet sam krenuo sa 7 godina na inicijativu Antuna Habijanca. Doslovno je pokupio svu klinčadiju s ulice i usmjerio ih ka rukometu. Nakon osnovne upisao sam srednju elektrotehničku školu, a nakon nje odlaskom u Zagreb na studij prekidam sa igranjem rukometa sve do povratka natrag u Viroviticu 2002. godine. Te se godine zapošljavam u Prehrambeno-poljoprivrednom koncernu Valpovo d.d. i upisujem se na Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, gdje sam sada apsolvent.

Sa aktivnim igranjem rukometa prestajem početkom 2005, a pola godine kasnije na nagovor i ideju Marijana Metera, Hrvoja Žuneca i Krešimira Sertića upuštam se u rukometne organizacijske vode.

Sadašnji ustroj kluba?

Ne znam kako je klub prijašnjih godina funkcionirao, ali se iz razgovora sa ljudima koji prati ovaj klub dugi niz godina da zaključiti da se stvari kreću u dobrom smjeru. Po mom mišljenju treba postojati hijerarhija i svaki pojedinac u njoj treba raditi samo svoj dio posla najbolje kako zna. Isto tako, svaki prijedlog i kritika je dobrodošla. Napravljeni su neki pomaci, ali ima još puno, puno prostora za bolje funkcioniranje kluba.

Kako ste zadovoljni radom uprave?

Ne mogu sam ocjenjivati svoj rad. Neka drugi sude radi li uprava dobro ili ne. Jedino mogu napomenuti da me jako smeta što se puno stvari radi u zadnji čas, to nije potrebno, a ni dobro.

Kako ste zadovoljni ekipama?

Prošlu sezonu sam bio ugodno iznenađen sa svim ekipama. Prva je opstala u 2HRL bez ikakvog pojačanja samo s domaćim mladim igračima, druga ekipa osvojila je prvo mjesto u MŽRL, te ušla u 3HRL, mlađi kadeti su se plasirali na državno prvenstvo gdje su bili deveti. Što se tiče dječaka «A» (94, 95 godište) vidi se veliki pomak, jer ako se sjećate lani su ti dečki gubili sa jako ružnim rezultatima, dok se ove godine ravnopravno bore sa svojim vršnjacima. Dio te ekipe završilo je na PH u mini rukometu. Dječaci «B» su isto tako bili prisutni na završnici PH u super mini rukometu.
Kad sagledam ove rezultate djeluju mi vrlo impresivno i mogu sa sigurnošću tvrditi da klub nikada nije imao toliko dobrih rezultata uzevši u obzir sve dobne kategorije.

S duge strane u ovu natjecateljsku godinu se je ušlo katastrofalno! Osim pobjeda u mlađoj kadetskoj HRL sve sami porazi. Nisam nikako zadovoljan sa tim.

Kako ste zadovoljni trenerima?

Rad trenera bi podijelio u dva dijela. S prvim dijelom sam vrlo zadovoljan, a on se odnosi na rad na parketu, u dvorani sa djecom što i je njihov primarni zadatak. Malo je nezgodno ispalo što su se treneri premještali sa jednog godišta na drugo u vrlo kratkom u par navrata, te im tako otežali posao, ali drugog rješenja nije bilo.

Sa drugim dijelom sam iznimno nezadovoljan! Taj dio se odnosi na njihove stručne sastanke. Do sada ni jedan pošteni stručni sastanak nisu održali. Mišljenja sam da ako se uprava može sastajati jednom tjedno, bio bi red da i treneri održavaju svoje sastanke, da slažu kockice u taj kompleksan mozaik. Da se razgovara o struci i da se točno zna koji rukometni segmenti se uče u kojoj dobnoj skupini i na koji način, a ne da nam se opet dogodi da nam seniori ne znaju hvatati, dodavati loptu ili čak pravilno trčati.

Ovim putem pohvaljujem inovaciju trenera Hrvoja Žuneca. Njegovi teoretski treninzi su vrlo dobra ideja koja bi mogla donijeti dobre rezultate.

Kako ste zadovoljni igračima?

Kakvi su takvi su, ali su naši. Treneri i publika trebali bi ocijeniti igrače, meni je nekako draže gledati cjelinu odnosno ekipu. Imam osjećaj da ih se previše «mazi» u svim ekipama.

Što bi se moglo poboljšati?

S čime god se bavili i što god radili uvijek se može bolje. Poboljšati se može svaki segment ovoga kluba, ali kao prioritete bi naveo više razgovora o struci i više rada na marketingu.

Utakmica koja Vam se urezala u sjećanje?

Bila je to tekma kupa koja je prethodila onoj protiv Zagreba. Pao je Bjelovar u Bjelovaru! He-he! Toliko batina u životu nisam dobio, ali sam se na kraju slatko nasmijao. Jedan razlike za Virku!

Članarine – previsoke ili ne?

Ne zatvaraju dio financijske konstrukcije koji smo htjeli. U moje vrijeme ih nije bilo. 

Zacrtani zadaci – dugoročni i za ovu sezonu?

Dugoročni ciljevi:

1. Stvoriti pogon od 150 – 200 djece u dobi od 8 – 16 godina
2. Kvalitetom treninga stvoriti prepoznatljive ekipe u Hrvatskoj (od oblačenja i ponašanja  do stila i načina igranja)
3. Kroz 2 – 3 godine sa svim ekipama biti među prvih pet u Hrvatskoj
4. Kroz 5 – 6 godina stvoriti kadar koji će samostalno moći igrati prvu ligu
5. Od samog početka raditi na podizanju pedagoško-odgojnih mjera, te maknuti djecu iz kafića i sa ulica
6. Kroz 2 – 4 godine stvoriti kadar koji je rukometno educiran i iz kojega će se selekcionirati suci i budući treneri koji će se uključiti u rad škole rukometa muške i ženske ekipe.

Dugoročni zadaci:

            1. Osigurati trajno financiranje
            2. Organizirati kvalitetan turnir za sve kategorije – tradicionalni
           3. Riještiti kompletnu opremu (dresovi, trenirke, torbe, čarape, majice, jakne…)
            4. Raditi na podizanju kvalitete treninga – edukacija trenera
            5. Formirati prijatelje kluba