|
Tko je Zlarin
Rončević?
Rođen
sam u Virovitici 14.05.1979. godine gdje završavam osnovnu i
srednju školu (prirodoslovno-matematičku gimnaziju) sa odličnim
uspjehom. Nakon završene srednje škole upisujem Fakultet
elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Diplomirao sam u
proljeće 2004. godine, a zaposlio se u lipnju iste godine u
maloj programerskoj tvrtki Metric iz Zaprešića u kojoj i danas
radim. Radno mjesto mi je u Viro Tvornici šećera d.d.
Kako baš
rukomet?
Kao
klinac sam 3 godine trenirao stolni tenis, ali mi je u tom
sportu nedostajala „normalna“ lopta, pa sam sa 12 godina počeo
trenirati kod Antuna Habijanca – znači, rukometom se bavim već
15 godina. Oduvijek sam igrao samo u RK Virovitici, i kada je
bilo uspjeha i kada su bili crni dani.
Kada sam
bio na fakultetu igrao sam za ekipu fakulteta i sa njima sam
uvijek bio barem u polufinalu. Jedne godine smo u polufinalu
izbacili ekipu Kineziološkog fakulteta (DIF ili FFK) za koju su
igrali tada prvoligaški igrači (Brož, Horvat, Alajbegović,
Rokavac...). Imam i neke medalje sa turnira u rukometu na
pijesku također osvojene sa fakultetskom ekipom.
Utakmica koja
Vam se urezala u sjećanje?
Utakmica
protiv Preloga za ponovni ulazak u 2. HRL 1997. godine. Na
tribinama je bilo preko 1000 gledatelja, limena glazba,
mažoretkinje...Tada sam prvi put osjetio koliko navijači mogu
podići ekipu, a i dao sam gol...
Igrački uzor?
Nemam
neki poseban uzor kojeg kopiram, ali „skidam“ šuteve i pokrete
koji mi se svide gledajući utakmice na televiziji. To je jedini
način da igrač sam napreduje u seniorskoj ekipi jer treneri u
seniorskoj ekipi nemaju vremena, niti im je zadatak raditi
individualno sa igračima – njihovo je da poslože ekipu taktički.
Igrači sami trebaju raditi na sebi i na poboljšanju vlastite
igre jer samo tako mogu napredovati...
Koji vam je
trener ostavio najdublji trag u karijeri?
Prvi
trener mi je bio Antun Habijanac i on me je rukometno odgojio,
te dao osnove rukometne igre. Drugi trener koji me oduševio je
Franjo Meter koji je pokazao koliko treneri moraju raditi da bi
napravili nešto od ekipe koju treniraju i kod kojega se nije
moglo „švercati“ – kod njega sam najviše napredovao...
Do sada su
me još trenirali Dražen Petrović, Saša Brabec, Željko Poljak,
Marijan Meter, Mato Vuković, Milan Turkalj i Slobodan Čeralinac
i svi su oni dali doprinos mojoj današnjoj igri
Seniorska
ekipa - što valja, a što ne?
Ekipa
je mlada i neiskusna, ali ako se uspije ostati u ligi ove
godine, sljedeće bi se mogli boriti za vrh tablice. Danak toj
mladosti je i veliki broj izgubljenih lopti, tehničkih grešaka i
nerezonskih šuteva, no vidim da se smanjuju.
Pozitivna
je sadašnja atmosfera među igračima, koja je nedavno bila
podosta narušena, a čini mi se da se igrači i moralno podižu jer
im je dosta poraza.
Protivnici u
ligi?
Mislim
da će prvak ove godine biti Bjelovar, Županja ili Ivanec.
Iskreno, sumnjam da će ijedna od tih ekipa ući u prvu ligu kroz
kvalifikacije. Kao konkurente za ispadanje iz lige vidim Ilovu,
Koprivnicu i Vinkovce (vjerujem da ćemo mi ostati). Koprivnica i
Vinkovci nam dolaze doma u sljedećem dijelu prvenstva gdje ih
moramo pobjediti da bi ostali u ligi.
Kako ste
zadovoljni proteklom sezonom?
Do
sada sam nezadovoljan, no vidim neke pomake u igri, posebno kod
Bojana Oklopčića koji je napokon počeo zabijati, te kod Luke
Poljaka koji sve bolje igra u obrani. Također, Marko Crljenić je
ove godine eksplodirao i sada je prvi pivot – potpuno zasluženo!
Trebaju se još promijeniti neke stvari i sve će sjesti na svoje
mjesto.
Ciljevi u
rukometnoj karijeri?
Jedina
želja je ulazak u 1. HRL i nadam se da ću i ja biti dio ekipa
koja će to ostvariti. Mislim da će to biti u sljedećih 5 godina
kada dio ekipe bude i sadašnja Brabecova ekipa koja „hara“
kadetskom ligom.
|
